U prilogu koji slijedi, navedeni su „predmet i prvobitno obrazloženje“ teme koji su predstavljeni 6. aprila 2023. U međuvremenu je sadržaj detaljnije razrađen.
„Mladi i avangardni umjetnici su važan element kulturne scene u svakoj metropoli. Nebrojene izložbe, galerije, muzejske postavke, i manifestacije, pravi su magnet za stvaraoce, jer nude dosta mogućnosti za kreativni izraz. Ipak, život u svjetskim metropolama podrazumijeva i „ozbiljnu konkurenciju“, rijetke prilike za samostalna izlaganja, visoke cijene zakupa stambenog i galerijskog prostora, a nerijetko i teške uslove života. Toga su mnogi umjetnici svjesni, ali ipak biraju život u metropoli. Moja želja da upoznam svijet postojala je čini mi se oduvjek.
Život u inostranstvu mi je ispunjenje takve želje donekle olakšao. Studirao sam i radio u različitim metropolama od Amsterdama, Pariza, Berlina i Beča do Njujorka i Meksiko Sitija. Upoznao sam sjaj i bijedu ovih gradova i počeo da razmišljam o selidbi u neko „manje privlačno“ mjesto. Pitao sam se da li bi se tim potezom smanjio kvalitet mog umjetničkog rada? Da li bih tako ostao izolovan od svijeta umjetnosti? Izgubio kontakte? Ipak, donio sam odluku da se preselim u Bijeljinu, što sam i učinio 2016. godine. Pokazalo se da taj životni potez nije omeo moj umjetnički rad. Naprotiv. Oslobođen pritiska koji nose veliki gradovi, osjetio sam novu slobodu i još veći stvaralački impuls.
Odlučio sam da za svoje projekte ubuduće biram manja mjesta. Broj žitelja u malim mjestima se smanjuje, dobrim dijelom i zbog migracija stanovništva u veće gradove. Ono što manja mjesta na prvi pogled čini neprivlačnim, za mene je bilo izuzetno privlačno, a to je broj praznih objekata. Primjera radi, u gradovima istočne Njemačke kao što su Gerlic (Görlitz) i Cajc (Zeitz), ili kao što su Kozarska Dubica, Orašje, Bihać ili Foča, skoro polovina lokala, stovarišta i fabrika stoji neiskorištena.
U svojim master studijama, želio bih istražiti prazne prostore u Sarajevu, u njegovom centru, u predgrađu, ali i u okolnim selima. Ove prostore pokušao bih iskoristiti na nov način: kao mjesta za izložbe ili pop-up hepeninge. U planu je i izrada svojevrsne mape potencijalnih lokacija za kreativni sadržaj. Ukoliko se taj plan uspješno bude realizovao, ova mapa bi mogla biti od koristi i drugim umjetnicima, što bi potpomoglo stvaranje nove klime za umjetničke sadržaje u dužem trajanju. Ovaj projekat bi bio moj pokušaj da kroz mogućnosti koje imam kao dizajner, prikažem napuštene objekte iz drugačijeg i zanimljivijeg ugla, i kao takve ih približim dolazećim generacijama umjetnika, ma odakle da su.“
Sarajevo, 6. april 2023.
Još od malena su me fascinirali veliki svjetski događaji kao što su Olimpijske igre. Tokom te dve nedjelje, dok igre traju, na neki način, sve učestvujuće nacije ostave sukobe na stranu i slave jednu od suštinskih vrijednosti čovjeka – slobodu igre i zdravo sportsko nadmetanje u prijateljskom duhu. Kao da u ove dvije nedjelje vlada potpuni mir u svijetu. Bar se tako čini.
Olimpijske igre u Sarajevu 1984. nisu zaostajale ni malo po pitanju uticaja. Naprotiv, uprkos tome što su se odigrale tokom Hladnog rata, bile su jedan od rijetkih velikih događaja na kojem su sve svijetske sile, srećom na sportskom terenu, međusobno borile. U februaru 2024. se slavi 40. godišnjica Igara, što predstavlja lijepu priliku za obilježavanje. Između ostalog, smatram da je ova svečanost dobar povod da se igre ponovo stave u mnogo veći fokus grada nego do sad. Moja Istraživanja u arhivima Olimpijskog muzeja i gradske arhive otkrila su mi izuzetno zanimljive i inspirativne informacije koje su, prema mom mišljenju, do sada bile manje poznate. Različita dokumentacija, uključujući detalje o pripremi za otvaranje igara, pozivnice i menije za večere za goste iz cijele Jugoslavije i inostranstva kao i zapisnike o konstrukciji sportskih borilišta, svakako predstavljaju vrhunac mog istraživanja. Sledeće slike prikazuju deo ovih dokumenata.
Infomaterial i muzelani objekti, ZOI’84.
Novinski članci tokom ZOI’84.
Sarajevo?!
Zašto Sarajevo?
Oprostite, a gdje je to mjesto?
Šta bi to novo, bolje i vrednije olimpijski pokret mogao da stekne u tom gradu u Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini?
I dobronamjerni znatiželjnici htjeli su znati dogovore na ova pitanja koja su im se nametala sama od sebe, izazovno, gotovo eruptivno nakon izbora Sarajeva za domaćina i organizatora XIV zimskih olimpijsih igara. Za mnoge neočekivan izbor sve je, međutim, bio više nego slučajan sticaj okolnosti i1i naklonosti onih koji su odlučivali. Kako je vrijeme odmicalo, sve su jasniji postajali razlozi i nisu ih samo i jedino potvrđivale vijesti o izvanrednim naporima i rezultatima koje svi Jugosloveni, a posebno Sarajlije, ulažu u pripremama ovog bijelog festivala sporta, mladosti i prijateljstva već, na žalost, i mnogobrojna događanja u svijetu koja su stranputice ljudske pameti i djela dovodila do vatrenog usijanja, ratnih sukoba, nesreće, opšteg zaokreta ka podjelama koje nikad u istoriji čovječanstva nisu donosile dobra. U tom kolopletu politike dominacije i si1e, nerazumlja, koje je stokove nuklearnin glava pretpostavilo ljudskim, ideoloških konfrontiranja i hladnoratovskog nadmetanja, olimpijski pokret je, ljubomorno čuvajući najhumanije težnje za mirom, ljubavi i prijateljstvom među ljudima i narodima svijeta, takođe, primao teške udarce. Dogodili su se bojkoti velikih, pa i onih najvećih sportskih priredbi. Želja za nadmetanjem i bezgranična ljubav prema sportu desetina hiljada vrhunskih sportaša svijeta sapliće vrlo često nevidljіve prepreke akutne svjetske ekonomske političke krize.
Predgovor jednog od časopisa koji su ekskluzivno izdati tokom igara.
Reklamnni sadržaj tokom ZOI’84.
Dokumenti, pozivnice, izvještaji,…
Delegatski bilten skupštinskih vijeća
Fotografije i razne medije
Želio bih napomenuti da će Olimpijske igre i njihova godišnjica na određeni način inspirisati moj magistarski rad. No, trenutno nije sasvim jasno da li će se dijelovi projekta direktno ili samo sporedno odnosti na sveukupan rad.
U prilogu koji slijedi, navedeni su „predmet i prvobitno obrazloženje“ teme koji su predstavljeni 6. aprila 2023. U međuvremenu je sadržaj detaljnije razrađen.
„Mladi i avangardni umjetnici su važan element kulturne scene u svakoj metropoli. Nebrojene izložbe, galerije, muzejske postavke, i manifestacije, pravi su magnet za stvaraoce, jer nude dosta mogućnosti za kreativni izraz. Ipak, život u svjetskim metropolama podrazumijeva i „ozbiljnu konkurenciju“, rijetke prilike za samostalna izlaganja, visoke cijene zakupa stambenog i galerijskog prostora, a nerijetko i teške uslove života. Toga su mnogi umjetnici svjesni, ali ipak biraju život u metropoli. Moja želja da upoznam svijet postojala je čini mi se oduvjek.
Život u inostranstvu mi je ispunjenje takve želje donekle olakšao. Studirao sam i radio u različitim metropolama od Amsterdama, Pariza, Berlina i Beča do Njujorka i Meksiko Sitija. Upoznao sam sjaj i bijedu ovih gradova i počeo da razmišljam o selidbi u neko „manje privlačno“ mjesto. Pitao sam se da li bi se tim potezom smanjio kvalitet mog umjetničkog rada? Da li bih tako ostao izolovan od svijeta umjetnosti? Izgubio kontakte? Ipak, donio sam odluku da se preselim u Bijeljinu, što sam i učinio 2016. godine. Pokazalo se da taj životni potez nije omeo moj umjetnički rad. Naprotiv. Oslobođen pritiska koji nose veliki gradovi, osjetio sam novu slobodu i još veći stvaralački impuls.
Odlučio sam da za svoje projekte ubuduće biram manja mjesta. Broj žitelja u malim mjestima se smanjuje, dobrim dijelom i zbog migracija stanovništva u veće gradove. Ono što manja mjesta na prvi pogled čini neprivlačnim, za mene je bilo izuzetno privlačno, a to je broj praznih objekata. Primjera radi, u gradovima istočne Njemačke kao što su Gerlic (Görlitz) i Cajc (Zeitz), ili kao što su Kozarska Dubica, Orašje, Bihać ili Foča, skoro polovina lokala, stovarišta i fabrika stoji neiskorištena.
U svojim master studijama, želio bih istražiti prazne prostore u Sarajevu, u njegovom centru, u predgrađu, ali i u okolnim selima. Ove prostore pokušao bih iskoristiti na nov način: kao mjesta za izložbe ili pop-up hepeninge. U planu je i izrada svojevrsne mape potencijalnih lokacija za kreativni sadržaj. Ukoliko se taj plan uspješno bude realizovao, ova mapa bi mogla biti od koristi i drugim umjetnicima, što bi potpomoglo stvaranje nove klime za umjetničke sadržaje u dužem trajanju. Ovaj projekat bi bio moj pokušaj da kroz mogućnosti koje imam kao dizajner, prikažem napuštene objekte iz drugačijeg i zanimljivijeg ugla, i kao takve ih približim dolazećim generacijama umjetnika, ma odakle da su.“
Sarajevo, 6. april 2023.
Još od malena su me fascinirali veliki svjetski događaji kao što su Olimpijske igre. Tokom te dve nedjelje, dok igre traju, na neki način, sve učestvujuće nacije ostave sukobe na stranu i slave jednu od suštinskih vrijednosti čovjeka – slobodu igre i zdravo sportsko nadmetanje u prijateljskom duhu. Kao da u ove dvije nedjelje vlada potpuni mir u svijetu. Bar se tako čini.
Olimpijske igre u Sarajevu 1984. nisu zaostajale ni malo po pitanju uticaja. Naprotiv, uprkos tome što su se odigrale tokom Hladnog rata, bile su jedan od rijetkih velikih događaja na kojem su sve svijetske sile, srećom na sportskom terenu, međusobno borile. U februaru 2024. se slavi 40. godišnjica Igara, što predstavlja lijepu priliku za obilježavanje. Između ostalog, smatram da je ova svečanost dobar povod da se igre ponovo stave u mnogo veći fokus grada nego do sad. Moja Istraživanja u arhivima Olimpijskog muzeja i gradske arhive otkrila su mi izuzetno zanimljive i inspirativne informacije koje su, prema mom mišljenju, do sada bile manje poznate. Različita dokumentacija, uključujući detalje o pripremi za otvaranje igara, pozivnice i menije za večere za goste iz cijele Jugoslavije i inostranstva kao i zapisnike o konstrukciji sportskih borilišta, svakako predstavljaju vrhunac mog istraživanja. Sledeće slike prikazuju deo ovih dokumenata.
Infomaterial i muzelani objekti, ZOI’84.
Novinski članci tokom ZOI’84.
Sarajevo?!
Zašto Sarajevo?
Oprostite, a gdje je to mjesto?
Šta bi to novo, bolje i vrednije olimpijski pokret mogao da stekne u tom gradu u Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini?
I dobronamjerni znatiželjnici htjeli su znati dogovore na ova pitanja koja su im se nametala sama od sebe, izazovno, gotovo eruptivno nakon izbora Sarajeva za domaćina i organizatora XIV zimskih olimpijsih igara. Za mnoge neočekivan izbor sve je, međutim, bio više nego slučajan sticaj okolnosti i1i naklonosti onih koji su odlučivali. Kako je vrijeme odmicalo, sve su jasniji postajali razlozi i nisu ih samo i jedino potvrđivale vijesti o izvanrednim naporima i rezultatima koje svi Jugosloveni, a posebno Sarajlije, ulažu u pripremama ovog bijelog festivala sporta, mladosti i prijateljstva već, na žalost, i mnogobrojna događanja u svijetu koja su stranputice ljudske pameti i djela dovodila do vatrenog usijanja, ratnih sukoba, nesreće, opšteg zaokreta ka podjelama koje nikad u istoriji čovječanstva nisu donosile dobra. U tom kolopletu politike dominacije i si1e, nerazumlja, koje je stokove nuklearnin glava pretpostavilo ljudskim, ideoloških konfrontiranja i hladnoratovskog nadmetanja, olimpijski pokret je, ljubomorno čuvajući najhumanije težnje za mirom, ljubavi i prijateljstvom među ljudima i narodima svijeta, takođe, primao teške udarce. Dogodili su se bojkoti velikih, pa i onih najvećih sportskih priredbi. Želja za nadmetanjem i bezgranična ljubav prema sportu desetina hiljada vrhunskih sportaša svijeta sapliće vrlo često nevidljіve prepreke akutne svjetske ekonomske političke krize.
Predgovor jednog od časopisa koji su ekskluzivno izdati tokom igara.
Reklamnni sadržaj tokom ZOI’84.
Dokumenti, pozivnice, izvještaji,…
Delegatski bilten skupštinskih vijeća
Fotografije i razne medije
Želio bih napomenuti da će Olimpijske igre i njihova godišnjica na određeni način inspirisati moj magistarski rad. No, trenutno nije sasvim jasno da li će se dijelovi projekta direktno ili samo sporedno odnosti na sveukupan rad.